O NAMA


OBITELJ ROSSI

Marljivu i gostoljubivu osmeročlanu obitelj Rossi čine otac Marino, gorljivi poljoprivrednik koji od malih nogu uživa u polju i vinogradima, majka Ines koja je inženjerka vinarstva i tri sina, od kojih je Luka završio studij vinarstva, Marko studira strojarstvo a Filip pohađa srednju ekonomsku školu. Uz njih je i nono Federico, oličenje inspiracije i iskustva, koji sa svojih 87 godina i dalje zaljubljeno njeguje svoje loze, te nona Giovanna i teta Antonia koje brinu za kuću i ukućane.


IZ OBITELJSKE POVIJESTI

Federico Rossi od oca Francesca (Marinov pradjed), rođen je 1865. godine u malom furlanskom mjestu između Udina i Tolmezza u obitelji s mnogo djece koja je živjela u velikom siromaštvu. Jedini spas od gladi koji su roditelji vidjeli bilo je dati maleno dijete u triještinski orfanotrofio, sirotište u Trstu. U to doba neimaštine, sirotišta su bila prepuna napuštene djece. U tom vremenu kada se na selu do novca teško ili nikako dolazilo, tadašnja Austrougarska vlast je odlučila potaknuti usvojitelje novčanim naknadama. Tako je Federica odlučila usvojiti žena iz Vranjeg Sela koja je, postavši udovica, jedva podizala vlastito dijete, te joj je novčana pripomoć ponuđena za usvajanje Federica bila od velike pomoći.

img01

Još u doba Austrougarske, Federico se počeo baviti proizvodnjom rakija kao djelatnosti komplementarnoj vinarskoj s kojom se savršeno nadopunjuje. Nakon 1 svjetskog rata, za vrijeme vladavine Italije, proizvodnja žestokih alkoholnoh pića je bila zabranjena, no kako je bila dio tradicije ovih prostora nastavila se skriveno od vlasti, u šumama, uz potoke. Ukratko, Rossiji rade rakije od kada rade i vina.

U vrijeme između dva svjetska rata, dok je na ovim područjima vladala Kraljevina Italija, jedna je banka odlučila prodati velik komad zemlje između sela Bajkini i rijeke Mirne. Cijene u lirama se više nitko ne sjeća, ali je bila u vrijednosti od deset odraslih volova. Iako u besparici, Marco Rossi je odlučio iskoristiti priliku. Sa susjedom, partnerom i jamcem, u tršćanskoj je banci podigao veliki zajam koji je trebao biti dovoljan za kupnju zemljišta na kojem bi sadio lozu. No susjed je nenadano odustao i Marco je upao u neočekivane financijske neprilike i nešao se pod ogromnim pritiskom. Razmjer Marcove nevolje može se razumijeti samo ako se zna da je tada posjedovao samo jednog tovara, a tržišna cijena samo jednog vola je bila četiri do pet puta veća od toga, a cijena deset volova vrtoglavo nezamisliva. Naposljetku, zdravlja već narušenog od težine situacije, Marco se dosjetio rješenju. Pronašao je mletačkog trgovca drvom, i na zemljištu kojeg je kupio zajmom angažirao je velik broj drvosječa koji su ga iskrčili zajedno s panjevima. Drvnu su masu dovukli do rijeke Mirne, a zatim splavom odvezli do luke Antenal na ušću u more, te potom brodom do Venecije. Zaradio je lira u vrijednosti od šesnaest volova, pa je tako isplatio drvosječe, splav i -- što je najvažnije -- zemljište na koje je odmah posadio loze.


RAZVOJ POSLOVANJA

Osamdesetih godina 20. stoljeća vinarstvo postaje glavna komercijalna djelatnost obitelji Rossi. Veće količine vina su plasirane u Sloveniju gdje je porasla potražnja za kvalitetnim vinima iz Istre.

Devedesetih godina velike količine rinfuznih vina otkupljuje veletrgovac u Trstu. U tom periodu Rossiji pojačavaju proizvodnju domaćih rakija te stvaraju Bisku, Medenicu, Eukaliptus i Orahovac.

img01

U novoj familiji Federico je rastao ravnopravno s novim bratom. Kasnije, kad je pomajka preminula a stečeni brat otišao u Italiju, Federico je ostao raditi za hranu kao sluga kod najbogatije obitelji u susjednom selu Bajkini. Kod njih je upoznao njihovu služavku koja je i sama bila siroče i dogodila se prva ljubav. No gospodari nisu imali srca, pa su trudnu služavku zajedno s Federicom potjerali iz njihova doma. Federikova žena rodila je u koči, poljskoj kućici od slame i paluda, dok je vani padao snijeg...

U blizini, u današnjoj kući Rossijevih, živio je bračni par starijih ljudi slabog zdravlja o kojima se nitko nije brinuo, niti su mogli sami održavati svoj posjed. Kako se Federico brinuo za njih, oni su ponudili smještaj njegovoj mladoj obitelji. Federici ih je uzdržavao do smrti i potom naslijedio kuću i nešto malo zemlje. Prvi vinograd je, kako stoji u službenom ugovoru o kupnji zemljišta, Federico kupio 1885. godine i tada je sve počelo.

Federicova obitelj je imala petero djece. I dalje teško spajajući kraj s krajem, Federicov sin Marco (Marinov djed) nastavio je sa sadnjom vinovih loza, između kojih se u ono doba sadio i kukuruz, grah, krumpir, salata, radić i sve drugo što je trebalo za život, jer je zemlje bilo malo i morala se maksimalno iskoristiti. Tada se sve radilo ručno, bez pomoći volova, krava ili tovara koje nisu ni imali.

img01

S izmjenom milenija i otvaranjem novog stoljeća, pod motom "nije bitna kvantiteta nego kvaliteta" Rossijevi strateški ulažu u inovativne tehnologije i brendiranje svojih proizvoda.
Kao svoj cilj vide stvaranje vina i destilata vrhunske kvalitete, njihovo pozicioniranje u sam vrh premium segmenta domaćeg i stranog tržišta, te postuliranje obiteljskog brenda Rossi kao pojma kvalitete vina i destilata.