O NAMA
OBITELJ ROSSI
Marljivu i gostoljubivu osmeročlanu obitelj Rossi čine otac Marino, gorljivi poljoprivrednik
koji od malih nogu uživa u polju i vinogradima, majka Ines koja je inženjerka vinarstva i tri
sina, od kojih je Luka završio studij vinarstva, Marko studira strojarstvo a Filip pohađa
srednju ekonomsku školu. Uz njih je i nono Federico, oličenje inspiracije i iskustva, koji sa
svojih 87 godina i dalje zaljubljeno njeguje svoje loze, te nona Giovanna i teta Antonia koje
brinu za kuću i ukućane.
IZ OBITELJSKE POVIJESTI
Federico Rossi od oca Francesca (Marinov pradjed), rođen je 1865. godine u malom
furlanskom mjestu između Udina i Tolmezza u obitelji s mnogo djece koja je
živjela u velikom siromaštvu. Jedini spas od gladi koji su roditelji vidjeli
bilo je dati maleno dijete u triještinski orfanotrofio, sirotište u Trstu.
U to doba neimaštine, sirotišta su bila prepuna napuštene djece. U tom
vremenu kada se na selu do novca teško ili nikako dolazilo, tadašnja
Austrougarska vlast je odlučila potaknuti usvojitelje novčanim naknadama. Tako
je Federica odlučila usvojiti žena iz Vranjeg Sela koja je, postavši udovica,
jedva podizala vlastito dijete, te joj je novčana pripomoć ponuđena za usvajanje
Federica bila od velike pomoći.
Još u doba Austrougarske, Federico se počeo baviti proizvodnjom rakija kao
djelatnosti komplementarnoj vinarskoj s kojom se savršeno nadopunjuje. Nakon
1 svjetskog rata, za vrijeme vladavine Italije, proizvodnja žestokih alkoholnoh
pića je bila zabranjena, no kako je bila dio tradicije ovih prostora nastavila
se skriveno od vlasti, u šumama, uz potoke. Ukratko, Rossiji rade rakije od
kada rade i vina.
U vrijeme između dva svjetska rata, dok je na ovim područjima vladala Kraljevina
Italija, jedna je banka odlučila prodati velik komad zemlje između sela Bajkini i
rijeke Mirne. Cijene u lirama se više nitko ne sjeća, ali je bila u vrijednosti
od deset odraslih volova. Iako u besparici, Marco Rossi je odlučio iskoristiti
priliku. Sa susjedom, partnerom i jamcem, u tršćanskoj je banci podigao veliki
zajam koji je trebao biti dovoljan za kupnju zemljišta na kojem bi sadio lozu.
No susjed je nenadano odustao i Marco je upao u neočekivane financijske neprilike
i nešao se pod ogromnim pritiskom. Razmjer Marcove nevolje može se razumijeti samo
ako se zna da je tada posjedovao samo jednog tovara, a tržišna cijena samo jednog
vola je bila četiri do pet puta veća od toga, a cijena deset volova vrtoglavo
nezamisliva. Naposljetku, zdravlja već narušenog od težine situacije, Marco se
dosjetio rješenju. Pronašao je mletačkog trgovca drvom, i na zemljištu kojeg je
kupio zajmom angažirao je velik broj drvosječa koji su ga iskrčili zajedno s
panjevima. Drvnu su masu dovukli do rijeke Mirne, a zatim splavom odvezli do luke
Antenal na ušću u more, te potom brodom do Venecije. Zaradio je lira u vrijednosti
od šesnaest volova, pa je tako isplatio drvosječe, splav i -- što je najvažnije --
zemljište na koje je odmah posadio loze.
RAZVOJ POSLOVANJA
Osamdesetih godina 20. stoljeća vinarstvo postaje glavna komercijalna djelatnost
obitelji Rossi. Veće količine vina su plasirane u Sloveniju gdje je porasla
potražnja za kvalitetnim vinima iz Istre.
Devedesetih godina velike količine rinfuznih vina otkupljuje veletrgovac u
Trstu. U tom periodu Rossiji pojačavaju proizvodnju domaćih rakija te stvaraju
Bisku, Medenicu, Eukaliptus i Orahovac.
